ponedjeljak, 20.11.2006.
Kiša
Sjedim i promatram kisu. Neumorno pada. I pada... A ja sam na toplome. Da,stvarno jesam. Razmisljam o Vukovaru. 15. godišnjica pada Vukovara. Bili su to hrabri ljudi. Najhrabriji! Po kiši, snijegu, suncu. Borili se protiv 30 puta jačeg protivnika i nakraju su pali. Pali su, ali su se opet digli, jer Vukovar je još uvijek naš. Hrvatski. Ti ljudi su pali za hrvatsku slobodu.
A ja razmišljam o kiši i mislim da su to suze naših poginulih branitelja
- 12:46 -
petak, 06.10.2006.
Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Kako si mogao ?!?!??
Nedjelja, 24. ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.
Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
- 10:04 -
srijeda, 31.05.2006.
BOLESTI...
Čitala sam jedan blog o HIV pozitivnim liječnicima i da li je njihov rad dopušten. To me je potaklo na razmišljanje. U novinama se u zadnje također piše o HIV pozitivnim policajcima i ne shvaćam zašo njima ne bi bio dopušten rad. Ljudi su premalo informirani u HIV-u i AIDS-u. Nikome ne bi trebao biti zabranjen rad ako boluje od toga! Dok svi dižu paniku oko toga, nitko ne razmišlja npr. o mononukleozi, tj. bolesti poljupca! Postoji veća mogućnost oboljenja od mononukleoze nego od AIDS-a. Ipak se mononukleoza prenosi slinom i baš zbog toga je opasnija! Statistike pokazuju da čak 50% djece imalo je prvu infekciju EBV do svoje 5 godine. U većine je infekcija gotovo bez simptoma.
Dok su mnogi ljudi izloženi Epstein-Barr virusu u svom životu, malo njih razvije simptome infektivne mononukleoze. U adolescenata ili odraslih može biti gotovo bez simptoma ili prepoznata kao infektivna mononukleoza. U 90% slučajeva mononukleoza je bezopasna i izlječiva, no kod starijih od 30 godina bolest može biti ozbiljnija i trajati duže. Opstrukcija dišnih putova, ruptura (prsnuće) slezene, upala srčanog mišića ili tkiva koje okružuje srce te ozbiljne komplikacije koje uključuju koštanu srž ili središnji živčani sustav su rijetke. To su komplikacije koje ugrožavaju život, a liječe se steroidnim lijekovima. Prsnuće slezene je po život opasno stanje te zahtijeva hitnu hospitalizaciju, a očituje se simptomima šoka (nagli pad krvnog tlaka, ubrzani rad srca, hladan znoj, poremećaj svijesti) .
Što je AIDS?
AIDS onemogućava ispravno funkcioniranje imunološkog sustava - prirodne obrane organizma od infekcija. Bolest ga čini neučinkovitim i tijelo se sve teže brani od raznih infekcija.
Definicija AIDS-a uključuje sve HIV pozitivne osobe koji u krvi imaju manje od 200 T4 stanica (zdravi odrasli obično imaju 1000 i više T4 stanica). T4 stanice su vrsta limfocita koji su ključni u proizvodnji protutijela koja se bore protiv infekcija, a HIV naseljava i uništava ove stanice. Također, definicija uključuje 26 kliničkih stanja koje pogađaju ljude s uznapredovalom HIV infekcijom. Većina tih stanja obuhvaća razvoj tumora i oportunističkih infekcija (infekcije koje se kod zdravih ljudi vjerojatno ne bi nikad razvile). Te infekcije su osobito opasne kod ovih bolesnika, jer je njihov imunološki sustav ozbiljno oštećen djelovanjem HIV-a i ne može se boriti protiv određenih vrsta bakterija, virusa i ostalih mikroba.
Opis bolesti
AIDS je smrtonosna, neizlječiva, spolno prenosiva bolest. HIV se najčešće prenosi spolnim putem, homoseksualnim i heteroseksualnim. Virus u tijelo može ući kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog odnosa. HIV se također širi i zaraženom krvlju i krvnim komponentama. Danas se sva krv testira na HIV i posebnim termičkim postupkom obrađuje te je rizik od zaraze putem transfuzije krvi i krvnih komponenata ekstremno mala. HIV se često širi među intravenskim narkomanima koji koriste zajedničke igle. Prijenos virusa s bolesnika na zdravstvenog djelatnika i obrnuto putem slučajnih uboda zaraženom iglom ili putem instrumenata je rijedak. Žene mogu prenijeti HIV svom čedu tijekom trudnoće. Otprilike četvrtina do trećina neliječenih žena će prenijeti HIV svom djetetu. HIV se na dijete prenosi i putem majčina mlijeka. Uzimanje lijeka zidovudina tijekom trudnoće značajno će smanjiti rizik prenošenja HIV-a na dijete. Ukoliko se takvo liječenje kombinira s carskim rezom, rizik infekcije se može svesti na 1%. Iako su znanstvenici otkrili HIV u slini zaraženih osoba, nema dokaza da se virus može prenijeti putem sline. Laboratorijska istraživanja su pokazala kako slina sadrži prirodne sastojke koji inaktiviraju virus. Studije su također pokazale kako ne postoje dokazi da se HIV prenosi poljupcem. To se, međutim, ne može tvrditi i za tzv., "duboke" poljupce kojima se prenose velike količine sline ili za oralni seks. Znanstvenici također nisu pronašli dokaze da se HIV prenosi znojenjem, suzama, urinom ili stolicom.
Studije obitelji u kojima živi osoba zaražena HIV-om jasno su pokazale da se virus ne prenosi zajedničkim korištenjem pribora za jelo, ručnika, posteljine, bazena ili telefonske slušalice. HIV se ne prenosi ubodom komaraca i ostalih insekata. Osoba koja već ima neku spolnu bolest poput klamidijske infekcije, kapavca ili herpesa, podložnija je zarazi HIV-om kada spava sa zaraženom osobom.
- 15:40 -
petak, 26.05.2006.
labrador zvan Mor
METALLICA
The Unforgiven
New blood joins this earth
And quikly he's subdued
Through constant pain disgrace
The young boy learns their rules
With time the child draws in
This whipping boy done wrong
Deprived of all his thoughts
The young man struggles on and on he's known
A vow unto his own
That never from this day
His will they'll take away
What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never be
Never see
Won't see what might have been
What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never free
Never me
So I dub the unforgiven
They dedicate their lives
To running all of his
He tries to please them all
This bitter man he is
Throughout his life the same
He's battled constantly
This fight he cannot win
A tired man they see no longer cares
The old man then prepares
To die regretfully
That old man here is me
What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never be
Never see
Won't see what might have been
What I've felt
What I've known
Never shined through in what I've shown
Never free
Never me
So I dub the unforgiven
You labeled me
I'll label you
So I dub the unforgiven
The Unforgiven II
Lay beside me, tell me what they've done
Speak the words I wanna hear, to make my demons run
The door is locked now, but it's open if you're true
If you can understand the me, than I can understand the you
Lay beside me, under wicked sky
The black of day, dark of night, we share this paralyze
The door cracks open, but there's no sun shining through
Black hearts scarring darkness still, but there's no sun shining
through
No, there's no sun shining through
No, there's no sun shining
What I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door
Should I open it for you?
Yeah, what I've felt, what I've known
Sick and tired, I stand alone
Could you be there, 'cause I'm the one who waits for you
Or are you unforgiven too?
Come lay beside me, this won't hurt, I swear
She loves me not, she loves me still, but she'll never love again
She lay beside me, but she'll be there when I'm gone
Black heart scarring darker steel, yes, she'll be there when I'm
gone
Yes, she'll be there when I'm gone
Dead sure she'll be there
What I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door
Should I open it for you?
Yeah, what I've felt, what I've known
Sick and tired, I stand alone
Could you be there, 'cause I'm the one who waits for you
Or are you unforgiven too?
Lay beside me, tell me what I've done
The door is closed, so are your eyes
But now I see the sun, now I see the sun
Yes, now I see it
What I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door
Should I open it for you?
Yeah, what I've felt, what I've known
So sick and tired, I stand alone
Could you be there, 'cause I'm the one who waits
The one who waits for you
Oh, what I've felt, what I've known
Turn the pages, turn the stone
Behind the door
Should I open it for you?
So I dub thee unforgiven
Oh, what I've felt
Oh, what I've known
I take this key
And I bury it in you
Because you're unforgiven too
Never free
Never me
'cause you're unforgiven too
Oh
- 08:29 -
petak, 19.05.2006.
Evo konačno sam našla vremena da napišem novi post...
Završili su dani stresa, suza, nervoze (ZASAD!!!)... Da, maturantica, u srijedu završava službeno nastava, ja sam sve riješila! Jako sam sretna, ovo je dosad najuspješnija godina! Imam mjesec dana do mature, opet učenje, bljak! Nisam nikad mislila da ću plakati zbog škole, točnije nekih profesora! Jučer na talijanskom profka nas počela hvaliti, sve najbolje o nama, zahvaljuje nam... I kaže da je našla pjesmu zahvale za nas, na talijanskom... Riječi baš nisam razumjela (talijanski i ja ne idemo zajedno
), ali sam melodija je bila toliko tužna, da smo se sve rasplakale i profka je počela plakati! A kako smo sve cure, imamo ČAK 4 dečka, sve smo u PMS-u, bila je to lančana reakcija, na kraju sta sve smo pohrlile u market kupiti maramice i onda smo shvatile da ćemo u srijedu na oproštaju roniti krokodilske suze! Ja sam prva rekla da neću plakati na kraju, jer me škola napatila... Al eto, ipak će mi malo faliti
!
- 11:10 -
nedjelja, 14.05.2006.
Prvo, UPOZORENJE!!!
Ljudi koji izlazite u Crikvu i kojima je to super, nemojte se vrijeđat... Ja sam pod jakim negativnim dojmom sa sinoćnjeg izlaska...
Frend i ja smo izašli na cugu u Crikvu. Nije nam se dalo ići do Ri. Sjednemo u Sax, naručimo sokiće i promatramo ljude. Sve cure su iste! Imaju istu kosu, ispeglanu, uske dekoltirane majičice, minice ili pak preeeuske traperice i ništa bez štikli! Bilo mi je jako neugodno... Ja sam šminkerica i volim se lijepo obući i sve to, ali neke cure ne shvaćaju da nije sve u dekolteu i guzici. Na nekima to izgleda jako vulgarno! Možda je stvar u meni, mom odgoju i poimanju svijeta. Moj frend je naravno uživao sinoć, jer je toliko ugrožen... Previše ljudi gledaju jedne druge kako su obučeni, ako nisi po njihovom guštu, odmah te popljuvaju. Ja sam bila u suknji do koljena i čednoj majičici i cure su me zbilja čudno gledale. Osjećala sam se ako svemirac!!! Začudo, nisu se puštali narodnjaci, ali u Galiji je bila neka čudna "dum, dum" muzika i ja na to zbilja nisam mogla plesati, a i frend je izvodio neke bezvezne pokrete. Razmišljam malo, ili su tu svi napušeni ili ubijeni od alkohola pa im je super! Nema prijateljske atmosfere, čak i ljudi s kojima sam OK, čudno su nas gledali, nitko nikog ne pozdravlja, nitko nikog ne zna. Nemojte misliti da sam neka umišljena glupača, ali zbilja mi se to ništa ne sviđa! Ja izlazim u Ri, i tamo je sasvim drugačije. Iako ne znam puno ljudi, svi se skompamo i super nam je. Nitko nikog ne gleda kako je obučen.
Ne volim narodnjake, al poštujem svačiji izbor da to sluša, ali ne mogu prihvatiti da se tako loša glazba pušta svugdje. Iako sam šminkerica, ne, ne slušam Britney ili tako nešto, volim rock i punk. Iako mogu sve poslušati...
Ljudi, stvarno mi je žao, nemojte se ljutiti, al ovo sam morala reći... Pusaaa svima!!!
P.S.- I baš sam s frendom pričala, slušali smo u autu Partibrejkerse, punk grupa iz Beograda (lude osamdesete
), i kaže mi on da svi seru po Srbima, a uvozimo narodnjake, Cecu i ne znam ni ja šta... A zašto ne bi uvozili npr. Partibrejkerse ili neki takav đir!!!
- 13:09 -
ponedjeljak, 08.05.2006.
Nemojte misliti da sam freak za fizikom ili tako nešto. Samo obožavam Alberta Einsteina jer je tip bio zakon!!! Inače mi ne ide ni matiša, ni fizika, ni bilo koja prirodna znanost.
Uglavnom, on je jednom rekao (Ne znam točan citat):
Ako misliš da imaš najgore ocjene iz matematike i fizike,
vjeruj, nemaš. Ja sam taj koji je još gori!
I zbilja, Einstein je imao komade iz matiše i fizike, bio na popravnom... A gle što je postigao!
- 16:17 -
, preeksplozivna
... Shvatite to kao mane i vrline...
